BREAK DANCE u Rovinju - FABIO FORLANI

Našu školu pohađa učenik kojem break dance nije samo hobi, već i jedna od stvari zbog koje živi. Prepušten je plesu od svoje desete godine i sada, nakon sedam godina, može se reći da on živi ples.

Smatramo da bi bila velika šteta ne predstaviti talent, pa zato smo za vas napisali nešto o Fabiju i o njegovom hobiju:

Zovem se Fabio Forlani i živim u Vodnjanu. Imam sedamnaest godina i bavim se break danceom  već sedam godina.
Sve je započelo kada sam imao deset i po godina.

Uvijek sam, poslije škole, ostajao igrati košarku na školskom terenu, a tamo je bio i jedan dečko koji je znao plesati (Aki). Kad sam ga vidio kako pleše, zaljubio sam se u pokrete i od tada me Aki, svaki put poslije škole, učio neke pokrete.

Nekoliko mjeseci poslije Edo Majka je imao koncert u Vodnjanu, a prije njegovog izlaska nastupali su brejkeri iz Poreča.

Kad je ''Društvo naša djeca'' to vidjelo, odlučilo je otvoriti break-dance radionice u kojima je bilo dosta dječaka i djevojčica iz Vodnjana. Kad sam čuo za radionice, upisao sam se zajedno s još nekoliko prijatelja. Učili smo pokrete i vidjeli smo da nam ide, pa smo odlučili napraviti grupu koja se zvala NB Style. Bilo nas je dosta, imali smo dosta nastupa po cijeloj Hrvatskoj! Najduže nas je vodio jedan trener iz Vodnjana, ali imali smo trenera i iz Rijeke i dva trenera iz Poreča.
Nažalost, prije početka srednje škole dosta njih je odustalo od break dancea i Nb Style se raspao. Nastavili smo plesati samo moj prijatelj Suki i ja. Kad sam upisao Srednju strukovnu školu Eugena Kumičića u Rovinju, profesorica Katja Križman, naša psihologinja, doznala je od mojih prijatelja iz razreda da se bavim breakom, pa me pitala da li bih htio voditi u Rovinju jednu break skupinu. Nisam odmah pristao jer mi je bilo čudno vidjeti sebe u ulozi voditelja plesa. Imao sam samo 15 godina. No, ubrzo smo se dogovorili s bivšim ravnateljem škole u vezi s prostorom za vježbanje. Uz njegovu pomoću uspjeli smo dobiti prostor u rovinjskome Domu kulture. Bilo nas je oko osam, dva moja prijatelja iz razreda: Ivan Pamić i Josip Zveržina te još nekoliko učenika iz Talijanske osnovne škole Bernardo Benussi te iz Osnovne škole Vladimira Nazora.

Zbog nekih problema, često smo mijenjali prostore u kojima smo uvježbavali pokrete. Imali smo dosta nastupa, a jedan od nastupa održali smo i na Eugenijadi.
Kad sam završio prvi razred i upisao drugi, nisam mogao više nastaviti s podučavanjem break dancea, ali moji ''učenici'' nisu odustali, obratili su se Osnovnoj školi Jurja Dobrile u kojoj su predložili profesorici Vereni Matohanca, školskoj pedagoginji, da ja budem voditelj break skupine u njihovoj školi. Kada sam to saznao, bio sam presretan i naravno da sam odmah pristao na to. Na ''predavanja'' je dolazilo mnogo učenika  iz osnovne škole, a dolaze i danas.

Trenutno vodim break skupinu u gradskoj dvorani Valbruna, svaki petak od 14:00 do 15:30, pa ako je netko zainteresiran, slobodno neka dođe. Što se tiče glazbe putem koje radimo svoje pokrete, ona je slobodna, svatko sluša glazbu koja mu najbolje odgovara uz pokrete, ali ipak se najviše sluša hip-hop, funky, metal i slično.

Break sam trenirao u udruzi AB Original iz Pule, a sad treniram u Vodnjanu, u nekoj prostoriji na trgu, i zajedno sa svojim prijateljem Kristijanom Suljićem vodim radionice. Imamo break skupinu koja se zove I.T.M. (Istra Ti Materina) i ima nas 7. Trenutno ne plešemo svi zajedno. Za ovaj ples potrebno je puno truda jer ples zahtijeva mnogo fizičkog napora, ali baš ga zato i obožavam i mislim da ću ga još dugo plesati.

RAZMIŠLJANJA BIVŠIH MATURANATA STRUKOVNE ŠKOLE EUGENA KUMIČIĆA

Bivši maturanti su dio ove škole, pa zato i zaslužuju biti u našim prvim novinama. Gdje su, što je novo u njihovim životima,  jesu li upisali 4.stupanj ili fakultet i što nam savjetuju? Pročitajte i saznajte.

Nensi Žufić

Otkako je završila škola, moj se život promijenio. Sad se ne budim rano zbog škole, već zbog posla. Ovisim sama o sebi, a novac koji zaradim stavljam sa strane kako bih upisala neki tečaj. Smatram da je državna matura nepotrebna, jer su neke osobe koje poznajem morale upisati fakultet bez obzira jesu li to na kraju htjele upisati ili ne. Nekad si morao samo doći na fakultet koji si htio upisati i riješiti prijemni ispit i mislim da bi bilo bolje da je tako i ostalo jer bih sada možda i ja, umjesto na poslu, bila na fakultetu.

Biljana Lukić

Prvo se želim zahvaliti vama što ste se sjetili nas, bivših maturanata, i što ste odvojili malo vremena za nas. Evo, ja sam upisala 4. stupanj za komercijalista u Pučkom učilištu Adenda u Puli. Zaposlena sam. Za učenje treba imati samo dobru volju jer se dobrom voljom sve može.

Marina Košara

Trenutno ne radim nigdje, ali sam upisala 4. stupanj, za hotelijersko – turističkog tehničara i nadam se da ću to uspješno odraditi kako bih mogla upisati fakultet. Bila bih zadovoljna kad bih imala diplomu za svoje znanje, jer će bi mi to jednog dana omogućilo i bolje radno mjesto

Preporučila bih svim učenicima da se prihvate knjige i da ne misle samo na cure/dečke i izlaske jer za to uvijek ima vremena. Danas se znanje jako cijeni, a u srednjoj školi se pruža mnogo prilika da se nešto nauči i zato svaku priliku treba shvatiti ozbiljno, jer jednog će vam dana biti drago što ste se trudili. Bez rada nema kruha.

Kristina Rajko

Upisala sam željeni fakultet u Opatiji. Trenutno, uz velik trud, sve ispite polažem na vrijeme. Iako su neki profesor u srednjoj školi govorili kako je fakultet ovakav ili onakav, ja sam zadovoljna jer uopće nije toliko strašno. Uz redovan rad, uvijek nađem vremena za izlaske s prijateljima, ali kad su ispiti, onda sam uglavnom za svojim radnim stolom i ne izlazim iz stana. Rezultati s državne mature nisu bili bajni, ali sam prošla i sada kada je to iza mene. Mogu reći da to i nije toliko loše  jer se nakon državne mature može upisati fakultet koji želiš i znam mnogo ljudi koji su nakon svoje srednje škole upisali medicinu, farmaciju i slično. Za sve koji žele na fakultet, imam par savjeta, a to su sljedeći: učite se, zezajte se i zabavljajte, ali uvijek nađite vremena za knjigu, jer jednom, kad sve to prođe, bit ćete zadovoljni što ste se malo više potrudili. I još nešto u vezi državne mature. Položite je, pa makar vam trebalo nekoliko puta, jer nikad ne znate kada će vam doći ideja da upišete fakultet i diplomirate. To je sve od mene i usput šaljem pozdrave svim profesorima i učenicima svoje, sada već bivše, škole.

Paolo Lovrečić

Upisao sam 4. stupanj u Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu. Zaposlen sam, ali stignem uskladiti školu i posao. Ako ima dobre volje, sve se stigne.

Nikola Šalić

Ah, otkud početi? U Strukovnu školu Eugena Kumičića došao sam zato jer sam bio forsiran od strane vlastite savjesti koja nije mogla izdržati biti tlačena ikakvim pretjeranim aktivnostima, pri čemu sam napustio školu koja mi je mogla donijeti direktan upis na fakultet. Bila je to možda moja pogreška, ali teško prosuđujem stvari i ljude, pa ću reći da je to sudbina. Nije mi ni Kumičić dao slobodu koju sam želio te sam i u toj školi imao nekoliko teških trenutaka, bili oni psihički, socijalni ili pak vezani uz školske ocjene. Dakako, nakon mature, bilo je vrijeme da pronađem stalan posao. Nisam bio poslodavčev izbor godine te ostah bez posla tokom sezone. Odlučio sam se upisati četvrti stupanj u pulskom Pučkom učilištu, smjer vrlo sličan Kumičićevim hotelijerima, samo što su oni u Puli sa sufiksom "tehničar". Dakako, za to je bio potreban novac. Nije bila mala cijena, uistinu, ali u isto vrijeme se osjećam glupo, no nije mi žao što sam se upisao. Dakako, tokom trajanja toga školovanja, javila se jedna divna pojava koja mi je prirasla srcu. Pisanje. Poezija. Umjetnost! Nikada ne bih rekao da bi jedan onakav grad pun nepoznatih duša usadio u mene jedan takav talent, za razliku od onih rovinjskih, iako živim ovdje od svoga rođenja. Završetkom toga školovanja, opet sam na starome, besposlen. Posao nije lako naći, jer živimo u vremenima u kojima smo svi sebi vukovi. Snalazim se? Ma kakvi. Ne snalazim se, već hiberniram, i to u pasivnom svijetu svoga uma, gdje se slažu najljepše slike jednog pjesnika. Ne sramim se što sam ja, maturant Strukovne škole Eugena Kumičića, postao pjesnik kada mi je dana sloboda razmišljanja. Ne znam je li upisivanje fakulteta lupanje prazne slame. Možda nije, ali ne znam ništa o tome, jer ga nisam još upisao. Do tada ima vremena. Učimo vazda, uistinu, čak i kada nismo u školi. Život je škola.

Mateja Banko

Nakon završene srednje škole, dobila sam stalni posao u slastičarnici i volim raditi svojposao. Radim već 3 godine i najviše volim dekorirati torte i kolače. Što je torta zahtjevnija, to mi je interesantnija. Namjeravam upisati 4. stupanj. Učiti nije nikakav problem, samo treba imati volje. O fakultetu nisam razmišljala, jer smatram da se može uspjeti i bez fakulteta, samo se moraš truditi i biti uporan. Strukovna škola Eugena Kumičića nema težak program rada, samo treba pratiti na nastavi jer svi profesori u toj školi pokušavaju iz tebe izvući najbolje. Ako primijete da imaš talent, odmah te prijavljuju na natjecanja i na taj način se najbolje upoznaš sa svojim zanatom kojeg s vremenom zavoliš.

Raul Baričević

Nisam zaposlen, ali upisao sam 4. stupanj u Puli jer mi je želja upisati Pomorski fakultet u Rijeci. Rado bih dao neki savjet oko učenja, ali ni sam nisam dovoljno učio, ali evo što reći: Uvijek nađite malo vremena za knjigu.

Marko Čuka

Upisao sam 4. stupanj za tehničara cestovnog prometa u Buzetu. Upravo radim na crno kao keramičar, pa ako vam treba netko za postavljati pločice, slobodno nazovite. Trenutno mi je super u životu i nadam se da će tako i ubuduće biti.

Marjana Salopek

Radim već dvije godine i super mi je. Nisam upisala 4. stupanj. U srednjoj školi je moglo biti puno bolje, ali eto, što je - tu je, a što se tiče naše mature, nije bilo teško. Ako učiš, naučit češ.

Jasmin Zlatić

O srednjoj školi mogu reći sve najbolje. I o profesorima, koji su dobri. Nikad nisam požalio što sam upisao upravo tu školu, čak sam dobio i stipendiju. Sada sam na fakultetu i super je, ali za dobar uspjeh potrebno je puno truda. Trenutno ne radim jer sam redoviti student, pa ne stignem zbog puno obaveza, ali radim ljeti, kao sezonac, kako bih si mogao financirati školovanje.

O državnoj maturi nemam neko mišljenje, ali kako sam čuo od drugih, trebalo bi urediti još mnogo detalja kako bi stvar istinski proradila i doprinijela boljem školstvu.

Suzana Jakupi

Nakon uspješno položene mature, upisala sam privatni fakultet u Švicarskoj, Hotel Business Management. Pitate se da li je bilo teško naviknuti se na studentski život poslije srednje? Na početku je teško, sve je novo, drugačije, pogotovo ako krećete u malo veći izazov i odlučite se ići što dalje od Rovinja, gdje nećete više biti okruženi svojim prijateljima, gdje ćete morati krenuti ispočetka. Naporno je spremati se za ispite, spava se malo, uči se puno, ali zato se poslije svakog ispita treba nagraditi. Poslije jednog studentskog partija zaborave se sve muke. Najbolji savjet koji mogu dati budućim i aktualnim maturantima: Učite puno za državnu maturu, to je mjesec i pol intenzivnog učenja, ali vjerujte mi, isplatit će se. Naime, moja generacija je imala samo probnu maturu, rezultati nisu bili najsjajniji, bilo je dosta teško, ali mislim da je stvar u tome što nismo bili dovoljno pripremljeni. Znali smo da je to samo proba i nismo se previše trudili. Naravno, puno je lakše položiti školsku maturu nego državnu, ali vjerujem da osobe koje su učile redovito četiri godine neće imati problema. Iskoristite maksimalno vrijeme koje ćete dobiti u svibnju. Svima onima koji već znaju koji fakultet žele upisati, želim puno sreće i uspjeha na maturi i tijekom upisa na fakultet, a ostalima mogu savjetovati: Učite i radite ono što vas najviše ispunjava.

Linda Zgrabljić

Trenutno studiram na Veleučilištu u Rijeci. Izlazim četvrtkom, jer ostale dane uglavnom učim. Index je restoran u kojemu jedemo. Dobar je, ali može biti i bolji. Put do doma, vikendom, je kao maturalni izlet. Uvijek upoznaješ nekog novog, a u gradskom autobusu se moraš čvrsto držati kako ne bi pao. Dočekati gradski autobus u Rijeci je kao dobiti na lotu. Učenicima mogu preporučiti da je dobro nekad prihvatiti se knjige jer znanje otvara mnoga vrata.

Tea Božić

Na fakultetu sam, snalazim se u metropoli, grad kao grad je super – nudi mnogo mogućnosti. Što se tiče fakulteta, upisala sam nešto što nisam htjela, ali  to je bilo jedino na što sam upala. Nedostajalo mi je mnogo gimnazijskog obrazovanja, koje nisam stigla naučiti uz sve obaveze, kao što su završavanje škole i pisanje završnog rada. Zato ispravljam državnu maturu i sljedeće godine upisujem ono što sam htjela. Učenje na fakultetu mora biti svakodnevno. Postoje seminari, zadaće, a neki profesori nam nude mogućnost kolokvija (tj. dijele nam gradivo na nekoliko dijelova) te ukoliko to uspješno položimo, ne moramo ići na glavni ispit koji se održava krajem semestra, nego samo na usmeni ispit.

Apsolutno je nemoguće proći fakultet ukoliko se ne ide na predavanja i ukoliko se ne uči. Što se tiče državne mature, smatram da nije poštena prema učenicima strukovnih škola, ali uz trud se sve može. Zato, knjige u ruke!

Elvis Huskić

Trenutno sam na fakultetu u Iki i studiram menadžment u turizmu. Kada me ljude pitaju je li teško, moj je odgovor uvijek isti: druga sam godina i znači da mi ide, a svi koji me poznaju, znaju da mi nije teško. Nezaposlen sam i uživam u životu. Svima preporučujem da zadnju godinu malo zagriju stolicu jer kad završite srednju, onda počinju najbolje godine u životu, a učenje je dio toga. Ali iskreno rečeno, 10% je učenje, a 90% je party i party. Pamet u glavu i pivu u ruke te pozdrav ekipi koja čita